Mali bijeli slon

Voljeti, je l' to slaganje

lego kockica

začudna oblika

svemirski brod

na tepihu

dođe mi da

kriogenom strpljivošću

ubacim pismo

u crnu rupu

rasteže se smisao

i trak sunca na

krovu automobila

izgleda poput rastopljenog

sira na pizzi

još u ustima imam

onaj pradavni okus

sira s vrhnjem

nedjeljna reminiscencija

potraga za tvojim glasom

izgubio sam se u pisanjima

pratiš li me

zastaneš li u svom danu

gledajući nesvjesno

u jednu točku

a onda ti se stvori slika

plešu djeca obojenih dlanova

i mali bijeli slon

što donosi sreću

evo, gledam u zid

zamišljen u tom trenutku

slonić me dodiruje surlom

negdje u Indiji gađaju

se bojama

u tvom dijelu svemira

ti si boja

koja krijepi

zamućene poglede

voljeti, kao lego kocke

razbacane po tepihu

tik do crne rupe

odaslano pismo...

Zagreb,     3.12.2012.