Vjetar odmara u zavjesama
jesen kopni pod ledom
nad pučinom riječi
zagrljaj nedovršenih stihova
mandarine i orasi
niknula je pšenica
a moje misli suše se
poput rublja na radijatorima
jutro je nemoćno da me drži
svitak istine zakapam
u njedrima crvene zemlje
osjećam te
moje lice je uokvirilo vrijeme
sad kad se pogledam
ljeto umiva moju iscrtanu
stvarnost,
draga,
to mi se tako lako ote
poput preplašene grlice
kraj vode,
ali to si
dragost u mom buđenju
blagi dodir zavjese na
obrazu
i kao da sve imamo
kada ništa oko nas nema
tu čednu nagost
naklonosti...
Zagreb, 11.12.2012.
Nema komentara:
Objavi komentar