Samoiscjeljivanje

Svjetlost do nedostajanja

moj rubnik je sve viši

u meni previranja

stranci smo na kiši

lome nas dimenzije

pogasile su ljude

usred hipertenzije

samoći se čude

a bio sam nestao

da ne vidi me nitko

vjerovati sam prestao

tugovati je pitko

poboljšane verzije

parabola nadahnuća

dodir prepun tenzije

do mentalnog puknuća

prekinuti okovi

sad brojim kruta slova

izranjavani bokovi  

tjelesna supernova

potapšane godine

na ramenu za plakanje

dragi moj gospodine

spreman sam za stapanje

na granici noći

što u dan se slijeva

misli mi utoči

ptica koja pjeva

i sve sam već vidio

odavno sam bio

nebeski sam bridio

dok sam sebe pio

sad puštam da se volim

u razgolićenim kostima

daj da prepolovim

kruh svoj u gostima

stale su rečenice

prestale su kiše

tek ispisane vježbenice

bez znanja i ništa više...

Zagreb,                 7.1.2014.