Samo sam odjednom sretan
a ljudi navikli na zamućenu rijeku
ne težim nekoj nesuvisloj poredbi
samo tražim malo gnijezdo za svoje srce
i boli taj osjećaj u poslijepodnevu
dok vrapci nadglasavaju autobuse
pokušavam snom nadoknaditi
slatkoću proživljenog trenutka
dani su mrvice razasute poput snijega
među njima proživljavam sebe
izranjam iz tame s bijelim licem
u mojim korijenima kola serum istine
gleda me jutro namijenjeno posebnima
koža diše poljupcima otete svježine
ne želim više plakati nad ogoljenim zglobovima
to sam ja – jednostavno pismo na stolu
poruka ispisana nesigurnom rukom
moja sreća prepuna je strpljenja
kad stigne proljeće u zimu
treperit ću pod prstima vjetra
bjelinom sadašnjosti ispisivat ću ime
moja duša je raspuknuta smokva
moje kraljevstvo iščekuje princezu...
Zagreb, 29.1.2014.
a ljudi navikli na zamućenu rijeku
ne težim nekoj nesuvisloj poredbi
samo tražim malo gnijezdo za svoje srce
i boli taj osjećaj u poslijepodnevu
dok vrapci nadglasavaju autobuse
pokušavam snom nadoknaditi
slatkoću proživljenog trenutka
dani su mrvice razasute poput snijega
među njima proživljavam sebe
izranjam iz tame s bijelim licem
u mojim korijenima kola serum istine
gleda me jutro namijenjeno posebnima
koža diše poljupcima otete svježine
ne želim više plakati nad ogoljenim zglobovima
to sam ja – jednostavno pismo na stolu
poruka ispisana nesigurnom rukom
moja sreća prepuna je strpljenja
kad stigne proljeće u zimu
treperit ću pod prstima vjetra
bjelinom sadašnjosti ispisivat ću ime
moja duša je raspuknuta smokva
moje kraljevstvo iščekuje princezu...
Zagreb, 29.1.2014.
Nema komentara:
Objavi komentar