Buđenje

Na granici meda
cvjetaju pupoljci
čuvari se smiju
padaju zastori
vjeruje mi nebo
oprašta sreću
ništa nije brzopleto
svevremenom osjećaju
slatkoćom umoran
prepoznajem davno
zaboravljen jezik vatre
htio bih nestati
u dahu nebeskog glasa
čuvam se da bih ju
sačuvao
u trenu što se pretapa
neslućenim dubinama
ležim kao muškarac
i propadam nesvjesno
u zaleđenu vatru
buđenja...

Zagreb, 11.1.2014.