Posudit ću tvoje stihove one što skrivaš u svojoj škrinji vedrine pa kad zatrebam pjesmu ti ćeš već znati čemu se smijemo dok glasovi su u večernjoj šetnji posudit ću tvoje stihove tvoje čudesne riječi savršen naglasak i pauze među rečenicama pa kad zatrebam pjesmu malu obojanu piramidu ti ćeš već znati sve tajnovite poredbe a ja ću mirno spavati okupan u srebrenoj mjesečini pod kojom princeze zaustavljaju vrijeme...
Nema komentara:
Objavi komentar