Cvijet u sojinom umaku
Sunce uhvaćeno štapićima
usne traže dodir pupoljaka
na izvoru jeseni
brda tresu svoja stabla
gle, u lastavičjem gnijezdu
kist i crvena boja
umjetnost se ne čita
na proživljenom oku
posvojene suze
riječi odjekuju planinama
u pandinom krilu
raste drvo spoznaje
daleko su deve
i preci u nama
tiho, dok ponoć
odmata svitak snova
ruka drhti od same pomisli
i večer stane u stisak štapića
treba pustiti kišu
i ruže će cvasti
u nama...
Rab, 10.10.2013.
Nema komentara:
Objavi komentar