Mijenjaj me
svojim tijelom puža
drobim svoj dom
na travku života
uspinje se prošlost
slabog je lako povenuti
mijenjaj me
prije nego zalijepim
grudi o stijene i
okrenem svima leđa,
u samom središtu nespokoja
glas je u sponama
htio bih isplakati note
mijenjaj me
tim dodirom ukroćene lavice
na staklenoj površini dana
mjehurići zraka lažno su
izbavljenje
mijenjaj me
dok labudovi žmire pred
razmrvljenom ljubavi
htio sam nastaniti
svoje ruke dodirima
emocije su hrapav list
papira
budi nježna, sve se lako trga
mijenjaj me
prije no što mi dom
postane mramorni hodnik
uspomena...
Rab, 11.10.2013.
Nema komentara:
Objavi komentar