Padaju kristalne kapi
u meni nestaje dodir
slatke gorčine
čiste se suze od
praha uvelog cvijeća
u grlu se rađa
ulica neispisanih
pjesama
kad Anđeo zbori
drhte ulične lampe
vidio sam veliko more
veće od očiju djeteta
na zgužvanu deku
utonulo je sunce
negdje gdje Mjesec
hrani dušu
vinogradi skrivaju
anđeoski glas
kraj ružičaste gitare...
Rab, 16.10.2013.
Nema komentara:
Objavi komentar