Nisam te mislio čekati
među šansonama i
hrpom izgrebenih ploča
kao da smo odustajali
nasukani na svaki odlutali stih
a večer je prepuna
teških kapi s praznih zidova
ulice putuju u istom smjeru
žedan sam čiste vode
na okretištu, Črnomerec
bježim sve dalje i
ponekad sanjam tramvaje
na ovom otoku gdje
pitanja lutaju bez odgovora
barem ne susrećem tužne
prolaznike
a jesen je prepuna boraca
na mojoj ruci komarac
dijeli moje ostatke potomstvu
duboko dišu čempresi
i sve to biserje na njima
gluhonijemo svjedoči tuzi
a ja želim da nam se vrate
ti nesretni osmijesi na licu
pa ako i izazivamo prijezir
želim lutati tako odjeven
po ovoj rapskoj sjeti
zagrli nježno tu večer
što potmulo mrmori svađama
ljudi su jednostavno osamljena
bića
gledam te dok me ne vidiš
toliko je nanizanih riječi
ispravljeno u zadnji čas
dok se truckaju tramvajska kola
nada mnom treperi žarulja
putujmo zajedno
negdje gdje zidovi ljubomorno
čuvaju naša imena...
Rab, 8.9.2013.
Nema komentara:
Objavi komentar