Kao i obično
usmjeren na tebe
s predloškom pitanja
što ne umijem reći
besciljna lutanja
po ugaženom bespuću
gdje svi sve znaju
a ja po običaju kasnim
prevrćem radoznalost
kao plastičnu krunicu
uz kinesku izolaciju
prakticirane vjere
i nižem molitve
bez omiljenih svetaca
samo da sudbinski
doprem do tebe
a tko može trčati
po planetu neobičnosti
gdje kontinenti postaju oceani
kao zobene pahuljice
propadamo u mlijeku
tražeći žlicu spasa
kao i obično
ti znaš gdje si
ja letim u krletci
sa standardnom pjesmom
i izdvajam momente
gdje nakratko smo skupa
i trošimo vječnost
na rotaciju duha
po običaju nedostaješ
u sve slabijoj rezoluciji
točka osnove
postaje zrnato utočište
i dva grada kao dvogrbe deve
ližu sol da ne ožedne
za nedostižnim poljupcem
po običaju
radio troši moje emocije
uz svjetlost baterije
listopad nudi konak
insomnom spavaču
dok zvijezde broje
obične ljude
koji im se dive…
Rab, 21.10.2009.
Nema komentara:
Objavi komentar