Na rubu tvojih traperica
gdje zakovice pričvršćuju
moj zadivljen pogled
odmara bubamara
donosi li sreću
ili ta šarena krila
preslika su mog oduševljenja
dok podnosim cigle
na svojim prsima
vjerojatnost da zadržiš
neko plaho biće
na rubu svoje privatnosti
jednaka je neprimjetnosti
mog uzdaha kad razmišljam
o tebi, minimalna i izvjesna
kažiprstom podižeš sreću
skrećeš pozornost sa zakovica
tvoj prst ima mala narančasta krila
smiruješ ruku, kao da želiš
da o tebe zapinju tužni ljudi
a ti da ih preoblikuješ
u bubamare što mile
plavetnim trapericama
raskriljeni od brižnosti
cvjetaju tisućama crnih točkica
bubamara na trapericama
iščitavam poruku prirode
nejasno iz mene
milijun mjehurića zastire
tvoje plavetno polje
ružičasto platno
čeka da ga iscrtaš prstom
još uvijek čuvaš sreću
raširenih krila
tvoja ruka mogla bi poletjeti
no ti ju smiruješ
baš kao što smiruješ i mene
sreći se ne žuri
ćuti svoju potrebitost
na uzdužnoj liniji šava
probijaju se bokovi
ako te zamislim
s bubamarom na trapericama
možda i sebe
pretvorim u sretnu točku
na njenim krilima…
Rab, 7.10.2009.
Nema komentara:
Objavi komentar