Osmijeh ispod kišobrana

Još po navici se sjetim,

i zaželim ti dobar dan,

dok kišno jutro ljude vuče,

pod moj prazan kišobran.

Još odnekud ti mi dođeš,

kisnu misli, tvoj je trag,

pa se osloniš na mene,

k'o na usne osmijeh blag…

Ne mijenjam slike,

čuvam iste,

da me opuste

i čiste…

Dok te puštam da k'o nekad,

privineš se kao dijete,

ne mijenjam ništa što je bilo,

tvoje slike k meni lete,

kišno jutro ljude vuče,

ja se sjetim toplih dana,

još ponekad se provuče,

osmjeh ispod kišobrana….

Vraćam te na svoje mjesto,

onaj kutak koji skrivam,

kad poželim da se sjetim,

tada mislima te diram,

ti odnekud, a sve dalje,

kišnim jutrom mi se javiš,

pa trenutak sjete traje,

da mi tragove ostaviš…

Zagreb, 26.10.2009.