Razriješene nedoumice
dohvatit ću dan pred sobom
pomalo otpuštat kočnice
kako ne shvaćaš
uvjerena si u predodžbu
hormonalni privid
nedostaje potpuna slika
ne podnosim naklonost
vrijeđa me otisak na limu
moj vrat je tunel
iz kojeg ne izlazim godinama
opet su oči nad površinom
tražile razumijevanje
ne mogu napasti izron
određuje me plitkost
potopljeni oltar
prekriven travom
za kog sam žrtvovan
ako se drugi žrtvuju za mene
gdje mi je putokaz
a ti bi bila moja cesta
ne vjerujem više sebi
hladno mi je
a ti si izbrisana toplina
na točki križanja
ljudi trčkaraju na mjestu
zagrijavanje izgubljenosti
za podivljale ponije
razočarat ću te
jer običan sam rođenjem
iako ti prepuštam odluku
tvoja tuga bit će
izravan pogodak
u srce pod dugom
tvoji radari zasigurno griješe
preuzimaš me neprovjereno
u kasnom satu grizodušja
kad obje želimo
zaspati kraj nekog
gledamo u jastuke
pitajući se
jesmo li si dovoljni…
Rab, 23.9.2009.
Nema komentara:
Objavi komentar