Ne poznajem u kom sam danu
brojim samo dane bez tebe
vrhunac moje matematike
prekrižen mjesec i srijeda
sigurno bi pomislila
luzeri broje dan za danom
vjeruj mi, ima i većih od mene
bolji matematičari broje i minute
danas sam preskakao ježeve
nagrnuli na plićak
nesigurno plivajući
mjerkao sam pustu plažu
koliko sunca potrošeno uzalud
neki maestral pod nekom barkom
zvižduk jeseni u ljetnom ozračju
ljudi ne primjećuju količinu ljepote
skupljeni pred TV-om propuštaju
igru ljeskanja mora
osjećam struju iz oceana
iako daleko, osjetim
ili je to tek pomisao na tebe
ne znam, postoji dobrota
povremeno osjetim u slušalici
kako se razmata poput bombonijere
podsvjesno razmišljam o debljini
bilo bi prelijepo olakšati dušu
za par kilograma emocija
i lagan od rasterećenja
uplivati u svoju luku
ali što sam kad ne postojim
godinama uzvraćam stijenom
na svaki dobronamjeran val
nestajem svojom tvrdoglavošću
udaljavam od sebe dupine
loš sam matematičar
ne postoje prečaci
a sve veće su razdaljine
ponekad kad osjetim
da kucam u nečijem srcu
pobjegnem kao dijete
ne obazirući se na bombonijeru
i neodoljiv marcipan sućuti
ne odustaj od mene…
Rab, 28.9.2009.
Nema komentara:
Objavi komentar