Presušit će korito
kojim brazde moje misli
okrenut ću se k prozoru
i samo gledat, gledat
gdje se ljudi ne vide
od džepa što im
spotiče srca
i zima će kolat
smrznutim staklom
neće biti važno
katatonično sjedenje
obustavljen u sebi
ako te neće biti
prepuni bircuzi
s kapima votke
što kiši natečenim grlima
dočekivat će blagdan za blagdanom
kao nosači prtljage
s napojnicom za mizeriju
pričat će o izgubljenom životu
protraćenoj ljubavi
što je ogrezla u zapijenoj plaći
a krivac je…ma kao da je važno
nakalemit će ju svakom s vrata
a ja, s prozora znat ću
znat ću tko se prekrižio pod
raspelom i ulaštio cipele
rubovima hlača, zamisli
ako tebe neće biti
ni mene s tobom neće
za utjehu još ću disat
iza tijela, svoga paravana
s pogledom na cestu
gdje iz dana u dan
novu muku sažimaju
pločnici izrezbareni
teturavim hodom
pijanog klinca
što čeka na red
da doraste za
šank…
Rab, 24.9.2009.
Nema komentara:
Objavi komentar