Moj red
presvlačenje kože
ritmično zibanje
uspavljuješ me
tvoj glas je pothodnik
kojim prolaziš
da ne naletiš
na vlakove vezivanja
sve više se rastajem
opetovano odlazim
moj red
za upražnjeno mjesto
kupe za nepušače
vagon za dvoje
a ja trebam
nebo i prelijetanje
brzinu susreta
kerozin na krilima
tvoj mlaz na leđima
i orhideju u džungli
ja sam izgubljeno pleme
zalutalo u vremenu
promijenimo uloge
progutat ću sat
izgubit ćeš sebe
a ja ću biti svoj
uvjetovan važnim
odustajanjem od svakodnevice
moj red
ti se plašiš
mojih tračnica
skliznuća
nudim ti
kolijevku duše
ili me pusti
na zadnji
vlak…
Rab, 13.8.2009.
Nema komentara:
Objavi komentar