Pod dračom

Trnje kupina
moja zadračana vrata
uokrug raste kadulja
sve lijepo bode
a slatke kapi soka
gorčinom osvajaju
ne probijaj mi maju
ne crtaj moje ruke
plamenim repaticama
kameni nokat
raspucan od sunca
zabijen u lozu
žari me u podne
grebi mi lice
počupaj staro i suvišno
za tebe nov sam
i vodi me
gdje zorom rađaju se
ledene jabuke
i budi srebrna rijeka
jer meni je dosta
jeke doline
gdje se domaće čemerni
oblaci Velebita
uzmi pojas s pleterom
i prekrij more
bakrenom rukom
tvoj dlan
dariva me hladom
i donosi željenu jesen
kraj mene lezi
odrači vrata
pit ću
tvoje kupinovo vino
slatko od želja…

Rab, 14.8.2009.