Zamara me
uspavana nota
tvoj stolni tenis
moja flegmatičnost
kartonska vrećica
ispunjena mentol bombonima
japanke pod stolom
i večerašnje nadahnuće
tvoje pitanje u rombu
odbačene novine
s kojih se cijede
crne naslovnice
nedarovitih krupjea
bogobojazno palamudiš
sa psovkom u prikrajku
kao da neizrečeno nije
neki grijeh
uvriježeno očekuješ
svakodnevni naklon
ponestaje ti izgovora
da, ostat ću hladan
vjerojatan izbor
nameće rješenja
tako je lako dignuti ruke
eto, vjerujem u sebe
konačno i napokon
kad te dotaknu milje
i rastvore se šavovi
ništa ne vuče unazad
bjesomučna zavist
čini te još slabijom
ako se igraš
vjeruj mi, ne sudjelujem
negdje drugdje sam
u pravom trenutku
pronašao sebe…
Rab, 22.8.2009.
Nema komentara:
Objavi komentar