Pereš ruke
nedjelje bez kiša
tek sam nišan
za probuđenu savjest
u što vjeruješ
dok postajem oblutak
da ću odskočiti
jer to je normalno
bez pognute glave
ne skrećem pogled
sve je dostojnije
od prašnjavih koljena
tko trguje nama
paušalno sudi
opet se jezici
vijore nad stolom
ne postoji krivac
za dijeljenje strasti
jednostavno se poklope
dvije praznine
i tko slaže blokove
srdžbe i ponosa
taj je još slabiji
od papira na vjetru
a tko im dopusti
da raščešljaju mu gnjev
taj ne hoda svojim koracima
za njega koračaju
oni što polijevaju ruke
lakome zmije
što palucaju
jaje sreće…
Rab, 5.8.2009.
Nema komentara:
Objavi komentar