Neka bude glasno

To jedno kad osjeti boje,
i kad večer namršti se tami,
pusti da ti srce poje,
u pjesmi duše nikad nismo sami,
pa i ako jeka odbije ti ime,
ti viči, neka bude glasno,
jer ljubav otoplit će zime,
viči da ne bude kasno,
tko u strahu na drugo čeka,
kom se riječi u pogledu mrznu,
tom će uvijek odgovarat jeka,
jer samoćom ljubavi se drznu,
ne posti o kruhu i vodi,
jer ljubav uskrate ne znade,
već u riječi strašću preporodi,
sve svoje usnule nade,
kad te cjelov kao melem cijeli,
kad se tuga od sreće rastopi,
svoje srce nesebično dijeli,
da se s dušom voljenom tad stopi...

               Zagreb, 16.11.2015.

Bottom of Form