srijeda, 14. listopada 2015.

Strpljenje

Sve moje jeseni,
grle me u ovoj noći,
u dubok usjek vremena,
usadio sam prošlost,
zaglavljen u ljubavi,
na hladnom vjetru stražarim,
i ne propuštam se,
da ne izdam samog sebe,
a život je razigran od poljubaca,
i sve što te ljubi s dušom,
ostaje vrelinom na srcu,
pa kad ugasim svjetlo,
sklopim ruke i treperim,
jer sjećanje u molitvi,
priziva istinu pred oči,
nije važno što misliš,
sav strah predan je pod križ,
pa neka ide sve svojim putom,
ja hoću i mogu voljeti,
sve rijeke nek udaraju u me,
rodit ću se u nečijim rukama,
lišen samoće, nagrađen strpljenjem...
 
Rab, 14.10.2015.

Nema komentara:

Objavi komentar

Strah od sna

Bojim se Zaspati Jer bih te Sanjao A opet Ako te Ne sanjam Kao da i Nisam Spavao...            Zagreb, 6.3.2018.