Slabić i djeveruša

Moja jesen i ja,
čeznemo za bojama,
ovako, isprani kišom,
provjetreni,
šećemo od stola do stola,
tražeći utjehu u toplini
kestena,
kad odriješiš tugu
zavezao si osmijeh,
jedriti bih htio
do pučine njenih suza,
da zajedno tješimo
nadolazeće zime,
a jesen poput vjerna druga,
nek leži pod nogama,
dok je gledam u oči i
ljubim svaki njen odlazak
ispunjen nadom,
moja jesen i ja,
slabić i djeveruša krošnji,
nikako da shvatimo
da u moru suza živi i ljubav,
pa zabludom plovimo kišama,
ususret vječnim oceanima...

                                     Rab, 17.10.2015.