Brodolomac

Dočekana u džemperu
s košarom oraha i naranči
uhvatio sam ju za ruku i plakao
bio sam starac s mladenačkim osmijehom
još uvijek prepun snova i s
prvom rečenicom u romanu
ljubav je životno dosljedna
ne moli za pažnju
gasi se na kiši od suza
bio sam umornih očiju
s onemoćalim rukama
na koje je padalo svjetlo sa svjetionika
nekoć sam promatrao brodove s njega
moleći da izbjegnem brodolome
a svatko od nas barem jednom
postane brodolomac
miris naranči u božićno jutro
podsjetilo me je na brata
probudio sam se s čelikom na nogama
bez pitanja jer jednom
dovoljno sazriješ da bi znao sve odgovore
dječak u meni vjerovao je u ljubav
u čudo pod mjesečinom
a košare se pune i prazne
ovisno o posjeti, ovisno o hrabrosti
da nakon brodoloma ponovno zaploviš
i postaneš mornarom koji zaboravlja da je bio
brodolomac, bio sam starac s nadom u očima
i sa zvijezdom repaticom
što putuje mjesto mene... 

Rab, 7.10.2015.