More živih

U buri zaspala kiša
probudilo se more
pa bunovno traži
gdje je ostavila val,
a moja duša od soli i pliša
dočekuje zore
i čuvstvom molitve se taži
da dočeka miran i samotan žal,
vjeruj mi noći prijateljujemo dugo
ispratili mi smo Mjesec u rime
al' ništa nije, ti moja drugo
ko što su bolne bez vjetra zime,
jer tad i val izgubi more
a kiše su stijene zgradurina sivih
moje se misli uvlače u bore
i tek sam otok u moru živih. 

                                       Rab, 11.10.2015.