Nisu razumjeli

Jedan tren sam prah u tvojim rukama,
jedan tren zaustavljen planet,
a ti mi svijetliš pred očima,
i puštaš da snovi pišu bajke,
gladan sam ledenih vrhova,
ožednio od potrage kroz svoju pustinju,
trebam misao da vodi ljubav sa mnom,
lišen tjelesnog nepostojanja,
nisu razumjeli vodu koja teče,
travu koja raste,
snijeg što se topi,
nisu razumjeli šume i zov mora,
sjedinili su me sa žudnjom,
a sam u nagosti ne tražim nagost,
tražim ono što si mi dala svojim postojanjem,
vjeru u čovjeka, u njegove rane i blijede brazgotine,
zarasle zglobove i prorijeđenu kosu,
moja sijeda brada bode moje noći,
nisu razumjeli, jednom dok će vode teći,
tijela neće biti,
ostat će planina oblutaka i kesten pod kojim rast će trava,
rađat će se jesen i buditi boje
zaboravljena života,
jednostavno nisu razumjeli...

Rab, 18.10.2015.