Odmatanje

Prosipam se u nedostajanju
u razlomljenom svjetlu propitivanja
u prašinu neotvorena ormara
krijem se jer Te ne znam prepoznati
a ljubio bih Te bez da mi kažeš riječ
strepio nad svakim korakom slobode
bitni smo, a tako razdvojeni počecima
osebujni dok nas prate mlitave zastave
kasnonoćni rastanci među sklopljenim rukama
i napola pojedena svijeća što čuva romantiku
Tvoja violinska ljepota još me budi
i podsjeća na strune mog zamrlog zvuka
Trebam te, a svako jutro odapinje strijele
ne želim Te, jer znam da bih Te povrijedio
istom željom prvog ustajanja
znam koliko je planina nanizano do smiraja
Ti, ta snaga što se razlijeva mojim sinapsama
odjekuješ, a brižnost srca zastajkuje na prijevoju
ima li ičeg kad se dignu magle i razbude vid
volim Te po obećanju, no kruh je razlomljen
gdje je blagoslov za koji sam molio
plaši me ta jednostavnost kojom srne trče
promatram život kako odrasta na prstima ljubavi
moje ruke vape za težinom, za smjerom
s kojeg nepovratno napredujem iz tišine...

Rab, 8.10.2015.