Spremanje

Pomažeš mi da zatvorim

kutiju pospremljenih strahova

sa sobom nosim tvoj

osmijeh, miris kose i ljepotu

življenja

kad zatrebam Sunce

mislit ću na tebe

kad zatrebam meki

dodir kose

zatvorit ću oči

ovdje muškarci ne plaču

tek se povuku do prozora

gledaju daljine

s okusom mora

kad upakiram tugu

u staklene kugle prošlosti

ti putovat ćeš sa mnom

kao topao dah tračka svjetlosti

na mom vratu

grad bit će kofer

u koji pakiram vrijeme

za nas...

Rab,                          23.10.2012.