Gdje poželim

Tvoje upaljeno svjetlo

u dugoj noći

iscrtava bajku

ispunjeni hihotom djeteta

tražimo svoje svjetionike

nad nama oblak koji nas prepoznaje

u njemu smo umivali lice

i ispirali večer

okruženi Rabom

udisali smo spokoj riječi

ti si bila moj čuvar

što me brani munjama

ja sam bio boja na tvom dlanu

što se uvlači u tvoje misli

dok hlape ljudi oko nas

mi se sadimo u magično jutro

znam da negdje u tebi

gore daljine

ne marim, navikao sam

putovati gdje poželim...

Rab,                            12.10.2012.