Očima srne

   

Djeca s rukama na žici

odvojena od stvarnosti

neće nikada vidjeti

kako se stablo

klanja vodi

u kraljevstvu magle

srna razgovara s njom

priroda se skriva iza

paučine

tek naviknuti smo na ljepotu

čovjek otkriva svoju glad

krv je rijeka koja

teče njegovim ustima

žena priroda

mršti se nad poljima

koje nemilosrdno gaze

gumene čizme

htjela je govoriti o

ljubavi

htjela je da zajedno

udahnemo

dugu u očima srna

jer samo tada možeš

razumjeti nevino biće

koje te molećivo gleda

da ga spasiš

iz ralja

kojima teče krv pohlepe

očima srne

mi bili smo orošena travka

tek ljudi što se mire

s izvorom života...

Rab,                  21.10.2012.