Trajekt na
pristaništu
u kartonskom
hangaru
nepročitane
knjige
najradije bih
da mogu
napustio svoj
red za odlazak
izmorilo me
čekanje
a valja
uploviti u maglu
moje svjetlo
vedrine
putuje
internetom
sklupčao sam
jesen
i pustio da se
raširi
po sobi
sad kad
pristigne zima
imat ću boje na
zidovima
svjetlo rubi
moje ruke
ako na mom putu
tmine razliju
svoje suze
uglazbit ću ih
riječima
da ne žeđaju
pjesme bez mora
tako osviješten
gledat ću u
svoje svjetlo
što me vedri
dok u kutijama
skrivam djeliće
sebe...
Rab, 25.10.2012.
Nema komentara:
Objavi komentar