U Moru Vedrine
ti i ja na
Mjesecu
ne želimo da
nam promakne
još jedna noć
štedimo na
suzama
razbacujemo se
dodirima
i plivamo među
satelitima
učiš me kako
zaroniti u
jednom dahu
dovoljno duboko
gdje ni Sunce
ne pleše
na rastopljenom
kamenu
dok nad Rabom
sviće dan
mi postajemo
mjesečina
nad nekim od
oceana
zamisli, mi i
Mjesec
i netko se
zaljubljuje
pod nama
mi sipimo sedef
po nečijim
rukama
možda zbog nas
netko zaželi
želju
taman o
rođendan
dragih nam
ljudi
poput zvijezda padalica
donosimo sreću
s Mora Vedrine
u nečiji dom...
Rab, 24.10.2012.
Nema komentara:
Objavi komentar