Ne dopirem a želim
mjedeni krugovi su nečujni
namješten sam za otkucaje
odbrojavaju me mjeseci
ljeto s ružom na usnama
ostavlja crveni trag na ramenu
zaključi neupitnost
moje trčanje pred rudo
oduzima tvoju svjesnost
previše vremena za razmišljanje
ovisnost o događanju
razriješiti stranputicu nelogičnosti
udaraš u podsvijest
ni ne znaš koliko je okrutna
tvoja pritajena ljepota
negdje na stećku urezana je
budućnost već dogođenog
a templari ne čuvaju tajnu
tajna se čuva sama
u razotkrivenoj malodušnosti
izuzmi vapaj natmurene jeseni
trebao sam ostati na pučini
nedosljedan unutarnjem porinuću
izbjegnuti slijed leptirovih krila
možda je tvoj pogled
bio začetkom slijepe revolucije
bez izrazitih junaka
s izrazitim posljedicama
naučila si me disati svjetlošću
crno-bijeli udisaji ispod površnosti
uroniti u perspektivu
trzajući se od ugode
moj sraz traži solomonsko rješenje
bubri kvasac u očima
na zaustavljenom Mjesecu
bez lažne skromnosti
dijelim srebrnu stvarnost
sastruganu s nepostojeće tišine
ne bi li s njom
negdje pred kišu
ostvario tvoje umorno lice…
Zagreb, 1.2.2010.
Nema komentara:
Objavi komentar