Bez previše snage
igramo oduzimanje
sužavamo prostor u okvir igre
moji dani su razbacane igračke
s otiscima tvojih prstiju
bez pravila i pobjednika
učini moju sobu kutijom
u koju pospremaš
lakiranu potkovu predodređenu
za nebitan trenutak sreće
organiziraš samovanje
dok se mrvice zavlače pod krevet
je li skup osjećaj požude
hormonalni stres pod napuklim noktima
zašto nisi uzbuđena igračem
predvidljivo rješavaš situaciju
ukoliko zapečatimo prošlost
ne moramo rješavati zaboravljene slučajeve
trebam vrata pred sobom
u predsoblju čekaju nove igračke
kontaminiramo police podignutom prašinom
ti si neobično hrabra na prvu
pratim te zamrljanih lakata
raspoznaješ tragove na parketu
kao da i postoje
pažljivo brišeš svoje
da ne bi ništa ostalo za nama
nagovještaj dosade u sukobu
inscenirano rušenje mostova
puštamo ptice iz kaveza
ti listaš proljeće u magazinu
dok se ja pripremam za spavanje
negdje noć stvara upitnike na prozorima
kontinuirani bljesak bespoštednosti
kad pospremimo sve za sobom
ostat će prazno središte
nesmetano sam motiviran
dok tražim snijeg u vati
ti pronalaziš sunce na lusteru
gotovo istovremeno
naše noge nestaju
pod lavinom popluna
još uvijek je prehladno
za proljeće…
Zagreb, 27.2.2010.
Nema komentara:
Objavi komentar