petak, 19. veljače 2010.

Ovdje

Ovdje uz mene,

beskrajno raste čežnja,

nebo se lomi tvojim

pogledom iz sna.

Nedostaje sunce,

sad svijetle tvoje oči,

ruke od dugih sjena,

vuku me sa dna.

Ovdje uz mene,

beskrajno teku rijeke,

more se lomi tvojim,

suzama iz sna.

Šaljem ti vrijeme,

godine i minute,

troši ih mojom čežnjom,

dok vučem se sa dna.

Trenutak što si bila,

u mojoj samoći,

svjetlo je što čekam

da će mi doći,

nebo što se lomi

pogledom tvojim,

tu i postojim.

Zagreb, 19.2.2010.

Nema komentara:

Objavi komentar

Strah od sna

Bojim se Zaspati Jer bih te Sanjao A opet Ako te Ne sanjam Kao da i Nisam Spavao...            Zagreb, 6.3.2018.