Evakuacija

Možeš odahnuti
u potpunosti evakuiram
ispiljenu emociju
iz našeg iglua
uz uljenu svijeću
i tuljanovo salo
našivamo smrznute osmijehe
u bundi polarnih lisica
ti imaš kita
za kućnog ljubimca
s kojim rastjeruješ
pijane skitnice
a ja ih častim
uspomenom na tebe
smrdim po znoju
dopuštam da me guši sauna
i bojim se ledene kupke
da me ne razbudi
stisnuto srce zaboravljena viskija
ne odazivaš se lovcima
svježa jetra krvari ti po bradi
ti si sita bakalarovih jezika
ne ogovaraju nas
uz vrući čaj i predenje motornih sanjki
sutra ćeš letjeti u neko zbogom
namirisana lojem i ambrom ulješura
tako si divna dok nestaješ
ploveći na leđima svog mezimca
a ja te grlim svojom pažnjom
uz natočeni rastanak
odlomljenih santi
i prstom što razmućuje
sazrijevanje situacije
povremeno dopustim si
da ožednim uz ples riba
uz otkucaj metronoma
pravilno raspoređujem
stihove svog malog bedema
ako me ponovno zapljusneš
bit ću spreman
da te bezuvjetno volim
spuštena mača
i s fotografijom u džepu
da me prepoznaš u zaboravu…

Zagreb, 7.2.2010.