Kihanje

Dan u grudi snijega

snijeg na kosi grada

pristajemo padati u sebe

nerječito opisujemo stanje

izvantjelesnim skokovima

nabrušeni vrh nosa

oblakoderom ždere

kandirane letače samce

razmještamo nas po ulicama

ti izviruješ iz kvartovske torbe

s medaljonom križara oko vrata

sretan ti put u prizemljenju

dan ima crvene obraze

i kotrlja se u snjegovića

još malo i bit će

statičan broj na kalendaru

s ranjenog neba frca perje

linčovani pločnik zaronjen u katran

smaknuće kilometarskih livada

samo ovdje kamenje cvjeta

podzemnim želucima

još malo i progutat ćemo

štangice kancerogenih automobila

pod suknju operne pjevačice

razmazuješ me po trepavicama

vodiš snježne ratove s danima

grad ima razbijeni prozor

s kojeg mašu izbjeglice

potočni maršali začepljenih odvoda

opet smo bacili previše od sebe

bez padobrana kupimo perje

negdje u zraku zvone mobiteli

odgovaramo na anketu

sutra ćemo trebati masažnu fotelju

uvjereni u svoju bolest

liječimo depresiju andolima

kad kihnemo od susretljivosti

raspršit ćemo se

po kravatama

uštogljenih odgovora

i izrast ćemo

u glasačke listiće…

Zagreb, 12.2.2010.