Alt saksofon

Džez otapa kocku leda

prožima me dubina glasa

alt saksofon i pritajeni bas

s melankoličnim prizvukom prošlosti

u posjedu kiše hibernira veranda

prizvuk ruralnog kriterija ukusa

nesrazmjer glasnoće i ugode

moj sluh bori se s vriskom modernog

zatamnjena soba uvlači sparinu

nakrivljena stvarnost u prolaznoj cikloni

na međi lavande i ružmarina izbija kadulja

mastopatija oblačne mase i pokošena kupina

vrućina u izgnanstvu s par bobica grožđa

lokalna postaja egzistira od nostalgije

ne otkrivam razlog zamišljenosti

u svom raspoloženju čekam solažu

predvidivo, saksofon hrapavo odvlači pažnju

bubanj mijesi udarce i sipi u suzvučju

more je rashladilo odraze, bijeg svjetlosti

smije li grmjeti u refrenu, bridge nakon solaže

i tu smo, s nevinim uzdahom klavira

nakupljen u svojoj postojanosti ne uzvraćam

na promjenu ritma, tek opuštena misao

kiši predano, uz bok se budi bura

jutros sam uhvatio ljeto u buđenju

dok zamahujem rukama kroz kristale

upijam zelenilo razraslih trstika

nekoć smo more i ja svirali na nju

džez ne dopušta jaz među generacijama

s upitnom čistoćom prilazim duhovnoj hrani

saksofon brusi bore na mom čelu

odvlači zastore i razmiče škure

struna neponovljive privlačnosti

danas sam neobjašnjiv sućutnik

kroz izmaglicu brušenih zvukova

jedrim k neprilagođenom stavu

kimam glavom na svaku misao

reproducirajmo stvarnost u baršunastom altu

saksofon zvuči tako profinjeno

osjećaj dubokoumnosti u nerazumljivom

rasplinjuje se stvarnost i doza izgubljenosti

pokušavam odgonetnuti pojam u muzikologiji

onaj u kojem ne pripadaš ni jednom stanju

a opčinjenost trenutkom nameće ponavljanje

potreba za ugodom u dubini limenog glasa…

Rab, 20.7.2011.