Zima

Lagano se prepuštam u sebe,

nedostaje mi jednostavnih stvari,

kad praznina šulja se kroz tebe,

ne dam nikom da mi dan pokvari.

Uz sagorjelu svijeću praznih rima,

uz potrošene riječi obećanja,

ostaje tek zarobljena zima,

koja sniježi duboko u nama…

Tvoja ljubav sad je spomen neka,

tek toplina što se sama javi,

jedna iskra, blijeda i daleka,

kojom zima duge noći pravi.

Tvoja ljubav svijeća koja gasne,

ti s prazninom još se uvijek boriš,

a u nama sve su zime jasne,

ti za mene više ne postojiš.

Nepoznati tragovi u snijegu,

razrušeni gradovi iz snova,

mi smo oni koji su u bijegu,

dok ih traži neka ljubav nova.

Zagreb, 11.10.2010.