Zumiranje zbilje
s mojeg planeta
kotrljanje prašine u galaksijskom oku
prerastamo brojeve
raskvašenih cipela
nemjerljiva poanta izolacije
grubo izbrisani s božjeg lica
nečijom rukom nepravde
kap utopijske suze
na drugom kraju teleskopa
sve više posustajem u krilu
neizvjesne nedoumice
Mliječna staza rasipa leonide
nad začuđenim pogledom djeteta
podbočena na kalašnjikov
Afrika šepa u crnini
tako mali kut u ormaru
za razlomljene boje duge
višekratno se dajem do kraja
u skafanderu cvijeća tajgi
da podsjetim samog sebe
na vedrinu sudnjega dana
razori me u jednom dahu
istinom što kola cestom
tvog odabranog puta
u sebičnoj privlačnosti
crnih jama i odčepljenih kada
mamurluk boemskih noći
antidepresiv na vinilnoj ploči
s tri rifa za bolesne pjevače
što šeću Saturnovim prstenima
još sam igrač s klupe
u tvojoj igri bez pravila…
Zagreb, 15.1.2010.
Nema komentara:
Objavi komentar