Gdje sam ja
nepobitan i čvrst od uzdaha
gdje fragilne suze
pune kristalne čaše
ovaj dan je pjenušac
kojim nazdravljam tvoje ime
noć u stremenu
sigurno putujemo zapjenjeni
uvrštene tablice mogućnosti
raspadamo se na postotke
a opet stameno nastavljamo
prohodnim hodnicima života
upisat ću nam još jedan križ
koji smo kadri podnijeti
i nosit ćemo nedjelju za nedjeljom
buđeni molitvama ptica
ugniježđena bol odmara
ne rasipaj kristale
po blijedim prsima noći
dok kiše sišu snove
rastapaju se nedostižne planine
i ravnim putom uspinješ se
ni ne znajući odredište
jedno drugom smjer
jedno drugom ruksak
jedno drugom štap
mi smo put očekivana odlaska
pomireni slabim otkucajem
sunčeve korone
pretvoreni u svjetlosne patuljke
ovo zviježđe naša šuma je
i ne pričamo bajke
to što živimo u ushitu
premoštenih jazova
daje nam priliku
da nastavimo putovati
nad rijekom koju
ne prate sjene
gdje teče onostrano
uzvodno u nama…
Zagreb, 2.1.2009.
Nema komentara:
Objavi komentar