Moje lišće hranit će jesen
moje srce bit će zreli kesten
moji snovi bit će biser noći
jer sve što živi jednom mora proći
i bit ću stablo nad njenom klupom
zrno ljubavi pronađeno pod lupom
mrav što trči od rujanske kiše
bit će me zauvijek i nikada više
moje su riječi kapi što se roje
a zvuk tišine srce koje poje
bit ću joj prsten svoga planeta
i jedna u osmijehu niknuta sjeta
a otok u meni splav iz duše
bit ću u slapu s kog zvijezde se ruše
bit ću tek pramen prosijede kose
i drvce od črnike kog valovi nose...
Rab, 31.8.2015.
Nema komentara:
Objavi komentar