Zaboravljeni slapovi

Otkrivena u soli
izronjena iz dubina
u svitku zapisana
ponavljamo se dodirima
snažnija si od mojih
hrđavih oklopa
burnija od mojih strepnji
čarnija od svih krajobraza
izgubljen sam u povojima
tražim te u molitvama
bježim pred razgoropađenima
isušujem jezera u kom su začete
tvoje ruke
ljubim svemir što boja tvoje
oči
mirišem jesen što plete tvoje
kose
gutam prašinu iz koje se rađaju
tvoje noge
rastemo svakim danom
jer ljubav je titraj plavetne zvijezde
oko koje kruže naša djeca
naš početak i naš kraj
naša samoća i ispunjenje
jer mi smo zvuk bubnja
zaboravljenih slapova
s kojih duge odlaze
na vječna putovanja... 

Rab, 25.9.2015.