Granice voljenog

Dan raste kroz bradu
obrastao sam satima
na dlanu sunce dočekuje
lijeno zijevanje mačaka
gledam se u staklu vrata
veranda je moje utočište
ne sanjam više o ljudima
ljubav je neprepoznatljiva
koliko sam toga preskočio
očekujući da se riješi samo od sebe
na izglodanom zapešću prolaznosti
još sam na trenutak muškarac
teško me je prihvatiti
teško je voljeti olupine
odustao sam od oceana
vlastito more ima oštre kutove
liričnost ne uspijeva probiti zidove
kad ljubiš onda nebo ima purpurnu ljepotu
kad toneš, nebo je ispeglana koktel haljina
moj lik je vez na rivi
čekam oluju da zajedno pjevamo
o izgubljenim mornarima
postajem bešćutan
ako je bešćutnost hladan uzdah
napete nutrine
sigurnost ne postoji
postoje samo trenuci ljepote
koji ploče rupe u sadašnjosti
voljeti, to je izbor duše
stvarnost nema veze s ljubavi
jer tamo gdje realnost utječe na ljubav
tamo više ne postoji snaga srca
tek razuman dio života
koji postavlja granice neograničenom
prihvaćanju voljenog... 

Rab, 28.9.2015.