Večeras je anđeo
dotakao kosu djevojčici
putuju suze prema nebu
u toplom domu
zaigrano dijete ne čuje
lepet krila
preda mnom knjiga
nepoznato poglavlje
nanovo se nižu riječi
nedovršena stranica
blijede slova
možda likovi ne znaju
da i šutnja nosi citate
između redaka niču ruže
svaka nova riječ
isprepletena je trnjem
sve što nastaje u zimi
teži cvatnji u proljeće
ako danas ispišem ime
netko će se ubosti
na ljepotu koja tek
nastaje
za njeno ime trebam
toplinu
kojom cvjetaju
pogledi
u travanjskoj rosi
na umornoj lozi
s koje klizi
crvena prašina
u dašku otočkom
kad san pristaje
u luku
u uzdahu mora
ledenog poljupca...
Zagreb, 4.1.2012.
Nema komentara:
Objavi komentar