Snijeg me čini uspavanim
malo se njih raduje bjelini
zavučeni u automobile
ljudi prate putove soli
odvlači mi pažnju
klupa u parku
potpuno je pod snijegom
vrabac na rubu naslona
čudi se prizoru
odmičem zavjesu
i letim među pahulje
bajkoviti izgled krošanja
u toj bjelini zgrade
izgledaju manje nego
što jesu
stope dječaka
narušavaju idilu
sad bih htio
da je Božić
kako snijeg uvijek
zakasni
možda zato što
pomičemo vrijeme
više nitko ne zna
pravi trenutak
najmirnije noći
žmirim, čujem praporce
Božić je opet u meni
ne kasni, zapravo
to mi ljudi uvijek
uranimo
s očekivanjima...
Zagreb, 13.1.2013.
Nema komentara:
Objavi komentar