Dekorirani podočnjacima
prolaznici namršteno promatraju
auto parkiran na zebri
pomalo sve se vraća u normalu
u petom desetljeću
dan je istovjetan jučerašnjem
zbrajam li greške
rezultat nikada neće biti isti
kao da je prolaznost
izlog kraj kojeg tek prolazimo
neopazice previđam bore
na polomljenoj lutki
zaigran emocijama
darivao sam sve od sebe
sad kad se trebam
razmrvljen sam nad pučinom
ushita
ponekad je dobro spasiti
taj posljednji biser školjke
ovako osiromašen
darujemo si privid
nepostojećeg pripadanja
kao da je i važno
sve je relativno
pa i potreba za zrakom
tek je bijeg od
stvarnosti
samo poezija ostaje
kao
trag iluzije
na pješčanom žalu...
Zagreb, 2.1.2013.
Nema komentara:
Objavi komentar