Razmrvljeni grad
odlazi rijekom
pjevaju mostovi
klupe u špaliru
zgrada uhvaćena
u vjetrobranskom staklu
otresa krimen prošlosti
parkovi nose
maskirna odijela
na tepihu
izvan dosega suza
moj pas je oduzet
ne traži ništa
osim ljubavi
dok ga gušimo
poljupcima
nemoćno odiže
stražnjicu
starost se zabola
u kralježnicu
tješimo se da
je imao prekrasan
život
sada smo svi stari
u kući
njegov pogled
pali zjenice
smeđa krv
šarenica
toči se u naša
srca
ljubav je nezamjenjiva
u neiscrpnoj dobroti
Jole zna;
ma koliko boljelo
duge će se uvijek
rađati nad njim...
Zagreb, 19.1.2013.
Nema komentara:
Objavi komentar