Tajanstvenost

Sunčan dan skliznu nizbrdo uz sanjke,
bijeli val zapljusnuo je pločnik,
tragovi hoda ispuniše ganjke,
snjegović stražari, baš je strpljiv ročnik. 

Na uzglavlju grada zima drijema,
promrzlih ruku dijete grane trese,
majka sarmu obitelji priprema,
sve je tiho, sige krovove rese. 

Dišem nebo što nam brižno Bog stvori,
vjera moju ljubav notama dvori,
iskre se oči na putu do suza. 

Jer što je čovjek bez boli u peru,
dok mu se stihovi mislima veru,
nego cjelov tajanstvenih nam muza. 

Zagreb, 30.12.2014.