U titraju kiše glas tvoj miluje,
Zagreb svjetluca u božićnoj priči,
a misao sjetna sama putuje,
prazan stolac u mraku se čeliči.
Pred kinom Europa čaj s medom,
prijatelji nose trag srca na dlanu,
ruski film s plakatnim rasporedom,
grad se stišće u mobitel ekranu.
Zvjeram u ljude kao napušten pas,
vrijeme me grize, ne ispuštam glas,
tenor saksofona na Cvjetnom trgu.
I miris tvoje kose, sve pamtim,
kao barska svjećica plaho plamtim,
i stojim na mjestu, ne proslavljam kvrgu.
Zagreb, 17.12.2014.
Nema komentara:
Objavi komentar